Dječja koža je do pet puta tanja od kože odraslih, sadrži malo pigmenta i zbog toga UV zrake dublje u nju prodiru. Stoga je jako važno pružiti joj odgovarajuću zaštitu.

Lagana ljetna pamučna odjeća, šeširi, naočale i boravak u hladu se preporučuju, ali nisu dovoljni za zaštitu jer se sunčeve zrake reflektiraju, čime gotovo da se ne umanjuje njihov intenzitet. Stoga se nikako ne preporučuje boravak na otvorenom bez zaštitne kreme s visokim faktorom zaštite. Izloženost UV zrakama posebno je izražena uz more, jezero ili rijeku. Tada je tijelo dodatno izloženo reflektirajućim UV zrakama s vodene površine.

Kod zaštite beba i djece zaštitnim kremama, treba birati visoki zaštitni faktor SPF 50+ i SPF 50 jer samo visoka zaštita pruža sigurnost od štetnih UV zraka. Zaštitna krema također mora pružati zaštitu od UVA i UVB zraka jer su obje vrste zraka štetne za kožu i zdravlje.
Ako je izlaganje suncu vezano uz kupanje, svakako izaberite onu koja je otporna na vodu kako bi pružila zaštitu i za vrijeme boravka u vodi te kako ju ne biste morali nanositi nakon svakog kupanja.

Kemijska ili prirodna zaštita?

Danas postoje dvije vrste filtera – kemijski i prirodni koji pružaju zaštitu od sunčevih zraka.Kemijski filteri prodiru u kožu i blokiraju štetne UV zrake apsorpcijom ili transformacijom. Oni su djelotvorni nakon što se apsorbiraju u koži. Vrijeme apsorpcije kod odraslih osoba traje barem 20 minuta, dok je kod djece, zbog daleko veće propusnosti kože, kraće i zaštita se upije već nakon 12 minuta. Osim što kemijski filteri ulaze u kožu, oni mogu uzrokovati i alergijske reakcije, dok neki poput Benzophenone 3-5, EthylhexylMethoxycinnamate i 4-Methylbenzylidene Camphor filtera čak dovode i do hormonalnih promjena. Takvi filteri ne samo da su opasni za organizam, već su opasni i za kompletan život u moru. Kupanjem u moru, godišnje nesvjesno ondje završi 20.000 tona krema za sunčanje, a dokazano je da su kemijski filteri glavni uzrok genetskih promjena na životinjama i biljkama. Najugroženiji su koralji koji su počeli gubiti pigment i, osim što izbjeljuju, prestali su im se razvijati novi izboji te je zaustavljen njihov razvoj. Zbog svega toga trebalo bi biti jako oprezan kod izbora zaštite na bazi kemijskih filtera, pogotovo kada se radi o bebama i djeci.

S druge strane, prirodni (mineralni) filteri se zadržavaju na površini kože, gdje odbijaju ireflektiraju štetne UV zrake. Samom činjenicom da ne ulaze u organizam, predstavljaju daleko „zdraviju“ opciju zaštite od sunca, ali i tu treba biti jako oprezan. Mineralni filteri – titan dioksid (nano), cink oksid (nano) ili methylene bis-benzotriazolyltetramethylbutylphenol (nano) se, kao što je i navedeno, vrlo često u kozmetičkim proizvodima pojavljuju u nano obliku. Nano čestice su opasne za bilo koji živi organizam jer lako prodiru staničnu membranu i u njoj izazivaju genske promjene. Prirodni filteri u ovakvom (nano) obliku nisu poželjni ni na koži odraslih, a kamoli na koži djece. Dokazana je i njihova toksičnost u morskom svijetu gdje se vrlo lako apsorbiraju. Nano čestice navedenih spojeva su također fotosenzibilne te u dodiru s UV zrakama stvaraju agresivne spojeve, takozvane slobodne radikale. Stoga se nano čestice oblažu zaštitnim slojem UV filtera. Kada je riječ o dubini prodiranja nano čestica u kožu, istraživanja su usmjerena na kožu odraslih. Prodornost ovisi o veličini, obliku i sklonosti aglomeriranja (međusobnog spajanja) nano čestica.

Nema univerzalnih uputa

Također, ne treba smetnuti s uma da su u mnogim skupim kremama pronađeni gore navedeni štetni sastojci, tako da cijena nije mjerilo sigurnosti. Stoga bi se roditelji trebali držati gore navedenih činjenica, posebno kada je riječ o koži dojenčadi i djece.

Razumljiva je potreba za vrlo preciznim uputama, no one ne postoje, niti ih je moguće dati iz više razloga. Ponajprije zbog biološke raznolikosti; nije svako dijete i svaki tip kože jednako osjetljiv na UV zrake sunca. Potom UV intenzitet ovisi i o nadmorskoj visini, zasićenosti zraka vlagom, vjetru i reflektirajućim površinama u okolišu (voda, snijeg). Stoga postoje načelna pravila.

Prije svega, ljeti je sunce intenzivnijeg UV zračenja, zračenje je manje u prvim jutarnjim i kasnim popodnevnim satima, po prilici do 10 sati ujutro i nakon 17 sati popodne. Načelno, što je dijete mlađe, koža je osjetljivija na UV zrake; stoga je veći oprez potreban u najmlađim dobnim skupinama. Što je dijete mlađe, koža je i tanja i propusnija za vodu. Istovremeno, što je dijete mlađe to je relativna površina kože (površina kože u odnosu na tjelesnu masu) veća. Tako, primjerice, odrastao muškarac ima sedam puta manju relativnu površinu kože u usporedbi s novorođenim djetetom. Dakle, malo dijete ima veliku površinu kože koja je vrlo propusna za tekućinu, zbog čega mu, u slučaju pregrijavanja, prijeti veća opasnost od dehidracije.

Dodatno je u malene djece nezrela i funkcija regulacije tjelesne temperature. To je razlog zbog čega dojenčad treba boraviti u hladu, a nešto stariji mogu trčkarati na suncu. No nanošenje zaštite bi trebalo biti jednako; dobro je dopustiti izloženost kože tijekom 30 do 45 minuta suncu, a potom nanijeti zaštitu. Poznato je da se i u hladovini može lijepo potamniti – dakle, ultraljubičaste zrake dopiru i tamo, posebno ako je dijete uz more.

Zaštita tijekom cijelog dana

Zaštitu je potrebno provoditi tijekom cijelog dana, poštujući potrebu tijekom dana koža (lice, ruke i noge) bude 30 do 60 minuta izložena UV zrakama zbog stvaranja D3 vitamina, barem tri puta tjedno. Ljeti je najmanje štetno to činiti u jutarnjim ili kasnim popodnevnim satima, primjerice nakon 17 ili 18 sati. Nakon 19 sati nema potrebe.