„Kako je lijepo kad se ovako okupi i staro i mlado“ kaže starija gospođa, na licu joj je bio osmijeh, a pogledu se moglo primijetiti kako su izgovorene riječi probudile sjećanja iz nekog vremena kada su okupljanja mještana i proslave bile učestalije. Možda je to vrijeme kada su ljudi imali više vremena i potrebe da zajedno rade i druže se. Za njih je to bila svakodnevnica, a sada, sada je ipak neko drugo vrijeme, vrijeme kada nam nije lako okupiti se, družiti se opušteno jer se mora stići negdje, nešto, sve pod pritiskom različitih obveza.

Iako je teško organizirati se, mi ne gubimo vjeru ni volju da sačuvamo ono što je naše, ono što nas veže za dom, obitelj, zajednicu, korijene naše kojima smo svi dužni. Naša tradicija je naše blago koje nas oblikuje i osnažuje da budemo autentični i sačuvamo svoj identitet.

Manifestacija Dani kruha u Marini, tradicionalno se održava u mjesecu listopadu, kad se polako mijenjaju boje vrtova, dozrijevaju plodovi vrijednih ruku, a u bakinoj kući miriše kruh, kolač ili marmelada. I ovu godinu djeca iz dječjeg vrtića Marina, zajedno sa svojim roditeljima, članovima obitelji obogatili su štandove proizvodima od brašna, donijeli različite proizvode koje su s poštovanjem i zahvalnošću radili. Odgojitelji su pripremili radionice u kojima su djeca sudjelovala i vidjela kako se mijesi kruh, kuha juha od bundeve, pravi sok od jabuke. Uz to djeca su mogla oblikovati sa slanim tijestom i slušati nastavak priče „juha od bundeve“, „Prstohvat papra“. Šarenilo boja i mirisa djeca su još više upotpunila svojim veselim glazbenim programom. Zvukovi dječje pjesme, igre i smijeha, ispunili su prostor ispred marinske kule. Prekrasna slika zajedništva, nasmijana lica, nesebičnost svih sudionika, dovoljan su razlog da se ne odustane od organizacije ovakvih i sličnih manifestacija jer one su nam podsjetnik koliko nam je važno zajedništvo i osjećaj pripadnosti. A kad nam je lijepo uvijek volimo i zapjevati:

„Jesen je draga svakome stvoru,
darove mnoge daje nam rad,
slađana voća, dozrela žita,
puna je bašta, puna je i sad.“